Često čujemo kako je hrana nekada bila ukusnija imala lepši miris, plodovi su bili manji kao i životinje. Kako je nekada cela kuća mirisala od par jabuka u zdeli, a one bile sitne, nezgrapne, ali su imale fantastičan ukus.
Mi, koji smo uhvatili malo godina, mada smo u duši mladi, 40 i koju ili više, smo zaboravili ili se odvikli ukusa hrane iz detinjstva. Uvek nam izvuku osmeh na lice, vrate nas u prošli vek, u detinjstvo, a i zapitamo se: kako je hrana danas manje ukusna? Današnja deca, ne retko neće da je jedu jer im je mnogo jaka… navikli su na industriju.
Mnoge sorte voća i povrća nestaju jer nema ko da ih uzgaja a nije ništa bolja situacija ni sa rasama životinja koje su manje, daju manje prinose, duže se hrane ali zato imaju neuporedivo lepši ukus.
Jedna od starinskih i autohtonih rasa svinja je Moravka, crna rasa, koja je ime dobila po reci Moravi u čijim dolinama je nastala. Dobijena je neplanskim i nesistematskim ukrštanjem autohtone rase Šumadinke sa britanskim Berkširom uz učešće Mangulice i Jorkšira.
Kao rasa je relativno stara jer su se mužjaci Berkšira uvozili za vreme Miloša Obrenovića kada je Srbija i doživela uspon u uzgoju ove rase. Uvidevši veliku razliku u kvalitetu mesa Moravki, Austrougarska se odlučuje na uvoz većih količina ovih svinja.
Tada je, tadašnja Srbija bila pokrivena Miloševim trgovcima koji su obilazili sva sela u okolini reke Morave gde su se gajile. Bila su to krda svinja koje su tu slobodno živele u prirodi i donosile velike prihode tadašnjem srpskom stanovništvu.
Moravka je do pre par godina bila ugrožena vrsta sa samo stotinak grla u Srbiji. Danas je sve traženija, upravo zbog svog kvaliteta mesa:
– mramorna boja mesa
– do 75% manje negativnog holesterola od hibridnih rasa
– sadrži pozitivan holesterol
– sadži visok nivo Omega 3 masnih kiselina
Meso ima intenzivniji ukus, mekše je a masnoća se topi na sobnoj temperaturi.
Jedan od glavih razloga dobrog kvaliteta mesa je u tome što se svinje odgajaju u otvorenom uzgoju, slobodno šetaju, riju zemlju, hrane se korenjem, travama, žirom dok sve potrebne minerale pronalaze u zemlji, kao i pre 200 godina, za vreme Miloša Obrenovića. Moravka je vrlo otporna, sama se stara o sebi i prasićima, oprasi se čak na debelom minusu u snegu.
Naši uzgajivači moravke uzgajaju na otvorenom